Gledam prošlonedjeljni Dnevnik HRT-a. Urednik Zoran Šprajc koji dobro zna da je SDP pobjednik na slijedećim izborima poziva u Dnevnik Budimira Lončara koji to isto zna. OZNA sve dozna, UDBA je naša sudba, gost je bivši savjetnik Stipe Mesića, a sada ga je dobio u amanet i Josipović. Priča se kako ipak postoji jedan savjetnik našeg Predsjednika RH koji u prošlom životu nije bio ni u OZNA-I ni u UDBA-i. Ostali su, nakon uspješne reinkarnacije, sada svi na Pantovčaku. Odmah na početku razgovora u Dnevniku HRT-a Šprajc podsjeća Budu kako bez njega Hrvatska nikada ne bi ušla u NATO. Buda se "skromno" slaže i tako njih dvoje ćaskaju. Na trenutak mi se učinilo da je zapravo Šprajc gost u Budinom Dnevniku. Kirurški precizno Buda opisuje što će se dogoditi u Libiji, valjda nakon iscrpnih konzultacija s Gadafijevim velikim prijateljem Mesićem. Međutim od prošle do ove nedjelje stvari su se počele odvijati malo drugačije od Lončarevih prognoza na koje je bilo potrošeno pola Dnevnika. Mesićev "brat-pukovnik" još je na nogama, a ustanici su, boksački rečeno, stjerani na konopce. Gadafi je možda čitao Jamesa Barijea koji je napisao: "Život je težak i zahtjevan, ali sam ja žilaviji i izdržljiviji!" Žilavi su uz Gadafija i Lončar i Mesić! Pratim u Večernjaku polemiku između Vesne Pusić I Zvonimira Despota. Despot joj džentlmenski predbacuje jednu njezinu staru izjavu da je dr. Franjo Tuđman, dok je bio predsjednikom, bio gospodar života i smrti. Inače ta je tvrdnja jedna od najvećih I najotrcanijih laži naših ljevičara. Rekao bih: da je bar bio, onda bi danas u Hrvatskoj bilo vise cvijeća, a manje (političkog) smeća! Dobro je jednom napisala Tanja Torbarina: "Tuđman je bio opasni diktator kojeg se nitko nije bojao".
Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo TuđmanOrdinarna ljevičarska laž
Izložimo li samo najglavnije činjenice koje dokazuju kako je tvrdnja o Tuđmanu kao gospodaru života i smrti najordinarnija ljevičarska laž. Tko je u doba Tuđmana bio i jedan dan u zatvoru zbog svih silnih kleveta I laži ispisanih i izgovorenih po svim medijima o gospodaru života i smrti? Kome je Tuđman za vrijeme svog mandata namjestio politički proces u kojem je bio osuđen? Kojoj je to stranci gospodar života i smrti zabranio rad? Sjećate li se da je ikada ijedan dnevni list ili tjednik bio zabranjen? Što se desilo Šeksu, Manoliću i Mesiću kad su otvoreno pripremali puč protiv gospodara života i smrti? Što se desilo osobi poznatoj po izjavi "pola meni, pola tebi, pola Bagi" koji je predsjednika Tuđmana uporno olajavao i denuncirao u inozemstvu mada je to gospodar života i smrti sve dočuo? Da je dr. Franjo Tuđman bio doista takav diktator kakvim ga godinama prikazuju Butković, Lovrička, Kuljiš i Pusićka, Hrvatska bi danas sigurno bila urednija i normalnija država jer bi očistio Hrvatsku od najvećeg dijela šljama koji bi završio na "đubrištu istorije". Šeks, Kosorica, Sanader, Mesić i ostali završili bi tamo gdje su objektivno i pripadali, uz bok Mate Granića i Vesne Škare Ožbolt koji su danas na marginama politike. U tom slučaju HDZ ne bi u zadnjih deset godina pokrao i razbucao državu koju su Tuđman i branitelji stvarali i krvlju branili. Na nasu sreću gospodar života i smrti imao je cilj stvoriti i obraniti hrvatsku državu. Taj cilj je ostvario unatoč svim klipovima koje su mu neprekidno pod-noge bacali razni zavidnici i petokolonaši koji su se oformili u vrijeme Domovinskog rata. Upravo stvaranje i obranu hrvatske države takvi petokolonaši i jugonostalgičari nikad mu nisu oprostili, pa i neće! Da je Tuđman stvarno bio gospodar života i smrti danas bi imao, kao i neprežaljeni drug Tito, u svakom hrvatskom gradu i mjestu najljepšu ulicu ili trg. Najljepši trg u Zagrebu tada bi se zvao Trg dr. Franje Tuđmana, a ne Maršala Tita, ako ni zbog čega drugoga onda bar zbog činjenice što je Tuđman okrenuo tok rijeke Save uzvodno unatoč Titovoj izjavi da će Sava prije poteći uzvodno negoli će Hrvati dobiti svoju samostalnu državu. Tito za naše ljevičare nije bio gospodar života i smrti usprkos Bleiburgu, tisućama skupnih grobnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji, usprkos Golom otoku i Staroj Gradišci kroz koju je u doba Juge prošla 31.000 političkih zatvorenika. Oprostili su Titu i strijeljanja nakon rata bez suda tisuća ljudi, a takvih je egzekucija bilo čak još i 1972.g., kad je četrdesetak australskih Hrvata iz tzv. bugojanske grupe "upalo" u Jugu, pa su se vlasti "ukakale" od straha mada se radilo o amaterima, ali rodoljubima. Ljevičari su oprostili svom Titu-najdražem gostu (kako su mu poltronski tepali) sve likvidacije tzv. neprijateljske emigracije koje su, po njegovoj naredbi, provodili njegovi udbaši. I na kraju ako je lažljiva ljevica Tuđmanovu eru proglasila "deset godina mraka" unatoč činjenico da je baš u tom period bila stvorena i obranjena hrvatska država, kako onda nazvati desetogodišnji period dok je na čelu te države bio Stipe Mesić? Najblaže što mi pada na pamet moglo bi biti: deset godina laži i pokvarenosti. I najortodoksniji komunisti branili su svog kralja, pa makar i u šahu, a Tito je bio i ostao njihov kralj!
Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman
Čuvena hrvatska šutnja
Na moju prošlu kolumnu reagirao je čitatelj koji se predstavio kao Otto Bismarck i optužio me da lažem. Kaže Otto da ja vrlo dobro znam koga Slaven Bilić sluša kad sastavlja nogometnu reprezentaciju i dok se taj tip ne makne iz nogometa (misli na Zdravka Mamića) neće biti sreće. Ajmo pogledati u kojim klubovima igrali naši reprezentativci u hrvatskoj ligi prije negoli su se otisnuli preko granice. U Gruziji i u Parizu u repki je igralo osam bivših igrača Hajduka, a deveti golman Šubašić bio je prekobrojni i sjedio je na tribini. Znači naš Otto misli da je Mamić utjecao na Bilića da u momčad stavi osam igrača Hajduka bez obzira što Dinamo već šest godina za redom osvaja prvenstvo države. Možda Otto misli da se u Splitu sprema velika fešta u čast Dinamove šeste titule za redom. E moj Otto!? Kao da su igrači robovi iIi figure koje pokreću Mamići, Bilići i slični. Booby Charlton je jednom rekao: "Ima ljudi koji tvrde da su nogometaši robovi. Ako je to istina onda molim da me se osudi na doživotnu robiju". U mjesecu smo kad ćemo napokon doznati hašku sudbinu Gotovine, Markača i Čermaka. Crkva je vjernike pozvala da svaki petak poste i mole za sudbinu generala. To je pak razjarilo Stipu Mesića. Kad bi molitve i post dovele do oslobađajuće presude generalima zašto je onda on svjedočio u Hagu protiv interesa Hrvatske? Toliko se trudio da Hag osudi Hrvatsku da je čak poslao i svu, pa i nepostojeću~ dokumentaciju iz Predsjedničkih dvora, a sad Crkva traži da se za oslobađajuću presudu generalima moli i posti! Bojim se da Hag neće razočarati našeg Stipu i zanemariti njegovo svjedočenje jer on zna da ratni zločini ne zastarijevaju, osim ako se radi o Manoliću, Boljkovcu, Bulatu i ostalim osloboditeljima iz 1945.g. Kad se nakon objave presude generalima smire prve strasti i njihovu sudbinu prekrije zaborav, počet će opet čuvena hrvatska šutnja. Ostat će odzvanjat samo glas Stipe Mesića koji će pozdraviti pravednu presudu i pohvaliti objektivnost rada Haškog suda, uvjeravajući svakog tko ga još hoće slušati kako je Gadafi pravi frajer kojem treba dati slijedeću Nobelovu nagradu za mir. Mesićev prijatelj i brat toliko vole svoj narod da ih dnevno smiri bar par stotina. Do 15. travnja jedan pošteni i domoljubni dio Hrvatske živjet će u nadi, ma kako ona bila slabašna. Aristotel je rekao: "Nada je san budnih!" Još samo kad bi se Hrvati napokon probudili. Subotnji Večernjak donosi dogodovštine Stipe Mesića s njegovim bratom i prijateljem Gadafijem pod naslovom "Gadafija sam zvao brate pukovniče, a Milka je jedina ušIa u njegovu privatnu kuću". Jadni urednici Večernjeg vjeruju kako je to čitljivo i zanimljivo štivo za vikend. Sad je sigurno lakše onima koji su bez posla i egzistencije, onima koji rade bez da im se isplaćuje plaća, onima koji danima obilaze Zavod za zapošljavanje kad pročitaju da je Milkica ušla u privatnu kuću čovjeka koji je dao srušiti avion sa 300 nedužnih putnika nad Škotskom. Stvarno na što je spao Večernjak da popunjava stranice Mesićevim ispraznim hvalisanjem! Japanska poslovica kaže: "Hvalisanje je početak sramote", a ja bih dodao da je u Mesićevom slučaju to vrhunac sramote!
Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman
Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman Franjo Tuđman
